Osnovne karakteristike gasa
Prirodni gas je čist izvor energije koji ne zagađuje okolinu, lako se koristi i praktičan je za razliku od drugih fosilnih energenata. Za potrošače je interesantna njegova dostupnost i sistem naplate: plaća se nakon potrošnje, a potrošač nema potrebe za dodatnim prostorom i poslovima oko uskladištenja.
Upotreba prirodnog gasa omogućava korisnicima visok komfor življenja. Prirodni gas je energent koji je raspoloživ tokom cele godine, jednakog kvaliteta nezavisno od mesta potrošnje. Prirodni gas koji se isporučuje potrošačima ne sadrži pepeo niti druge čvrste primese, a sadržaj vlage je praktično zanemarljiv. Prirodni gas je univerzalni nosilac energije koji omogućuje modernizaciju i povišenje ekonomičnosti mnogih industrijskih procesa i tehnoloških postrojenja uz istovremeno znatno manje zagađenje okolne sredine.
Prirodni gas se lako meša sa vazduhom, ima veliku brzinu sagorevanja bez dima, čađi i čvrstih otpadaka. Pri dobro podešenim uređajima za sagorevanje prirodni gas sagoreva jasnim i prozračnim plavičastim plamenom, zbog čega se često naziva „plavim“ gorivom.
Sastav prirodnog gasa
Prirodni gas predstavlja smešu gorivih i negorivih gasova. Osnovni sastojak prirodnog gasa je metan (CH4) čiji zapreminski udeo može da se kreće i do 98%. Ostali gorivi gasovi koji sa metanom sačinjavaju prirodni gas su viši ugljovodonici: etan (C2H6), propan (C3H8), butan (C4H10), pentan (C5H12). Negorivi gasovi su azot (N2) i sumpordioksid (CO2) koji predstavljaju balast prirodnog gasa.
Sadržaj inertnih gasova (N2 i CO2) u prirodnom gasu zavisi od nalazišta gasa i može biti vrlo različit. Najčešće je to nekoliko procenata. Povećanje sadržaja inertnih gasova u prirodnom gasu snižava mu toplotnu moć i poskupljuje transport.
Azot (N2) je bezbojan gas bez ukusa i mirisa, dok je ugljendioksid bezbojan gas sa slabo kiselim ukusom i mirisom. Male koncentracije CO2 u vazduhu (do 1%) ne ispoljavaju toksično dejstvo na ljudski organizam. Pri koncentraciji 4-5% primetno je jako nadraživanje organa za disanje. Koncentracija oko 10% CO2 u vazduhu izaziva jako trovanje.
Povišen sadržaj CO2 u prirodnom gasu usporava proces sagorevanja i pogoršava kvalitet sagorevanja prirodnog gasa usled čega dolazi do nepotpunog sagorevanja praćenog povećanjem sadržaja ugljenmonoksida (CO) u produktima sagorevanja. Sadržaj ugljenmonoksida u produktima sagorevanja je nepoželjan iz dva razloga. Prvo, ugljenmonoksid je otrovan gas, a drugo, to predstavlja gubitak toplote jer je ugljenmonoksid gorivi gas.
Prirodni gas ne sadrži kiseonik, ali on može dospeti u prirodni gas mešanjem sa vazduhom ili dimnim gasovima koji praktično uvek sadrže kiseonik. Prisustvo kiseonika čini prirodni gas eksplozivno opasnim. Zato se sadržaj kiseonika u prirodnom gasu strogo ograničava.